Hawk-Metal webzine
http://www.hawk-metal.org/forum/

INTERVIEW: Paradise Lost
http://www.hawk-metal.org/forum/viewtopic.php?f=101&t=3412
Page 1 of 1

Author:  Hawk [ Mon Nov 26, 2007 1:30 pm ]
Post subject:  INTERVIEW: Paradise Lost

Intervju i foto: Nerissa Alison
Source: Venia Mag - www.venia-mag.net

PARADISE LOST WERE NEVER LOST

Iako je čekanje bilo dugo, pivo skupo i bila je kasna nedjeljna večer, svi su ondje osjećali da je sve vrijedno koncerta! Nakon dva sympho-black metal nastupa koji su otvorili večer, Dimmu Borgir i Amon Amarth, publika je bila spremna za desert, čvrst i sladak kako ga samo Paradise Lost znaju servirati! Kada su se svjetla ugasila posebna se energija mogla osjetiti u publici, i oni su jedan po jedan izlazili na pozornicu, Jeff, Steve, Aaron, Gregor i naposlijetku Nick, zajedno puno poznatiji kao Paradise Lost. U središtu entuzijazične publike prve note "The Enemy" rasparale su zrak... Koncert je bio u najčišćem Paradise LostParadise Lost stilu, sa pjesmama sa njhovog najnovijeg albuma, "In Requiem", ali bez da su zaboravili na dragulje poput "Gothic", "One Second" ili "As I Die".
Iako su neki kritizirali da posljednjih godina Nickov glas nije kao što je bio, hrapav i prodoran, te karakteristike njihovih pjesama, ja definitivno nemam primjedbi. Kako god, nedostajali su mi impresivne Gregorove gitarističke solaže, i mora da nisam bila jedina, jer publika je najveći dio koncerta zazivala Gregora. Pored toga, Paradise Lost pokazali su da još imaju puno toga za reći na pozornici i izvan nje, nakon dva desetljeća stvaranja glazbe.
Tjednima prije koncerta prolazila sam kroz uzbuđenje slušanja njihovog najnovijeg albuma. Kada je bend u karijeri svirao toliko različitih stilova, uvijek je uzbuđenje vidjeti što će biti sljedeće. Pa kada se album "In Requiem" pojavio bila sam iznenađena čuti da su se konačno vratili onome što su po mom mišljenju bili u svojim zlatnim godinama, onima iz vremena "Draconian Times", "One Second" i sličnih sjajnih Paradise Lost albuma. Iako je njihova glazba uvijek reflectirala glazbeni karakter Paradise Losta, njihovi noviji abumi su skrenuli sa njihovih heavy metal početaka. Ne mislim ovo u značenju negativne kritike, jer ono što volim najviše kod bendova je evolucija i isprobavanje novih stilova da ne zapnu u jednom razdoblju. Pozdravljam njihov najnoviji album, povratak njihovim heavy metal korijenima bez da su zaboravili ostatak njihovog kreativnog puta.
Tijekom njihove turneje imala sam priliku sjesti s Nickom Holmesom i raspraviti ponešto od ovoga, njihovu glazbu i druge aspekte vezane uz Paradise Lost. Tog sam dana pozdravio me 'off-stage' Nick, bez crne odjeće, samo ona jednostavna i ugodna, ugodna osoba, pristojna, tih britanski humor, i uvijek govoreći iskreno, niskim nježnim glasom, da bi sačuvao hrapavost za koncert kasnije te večeri.

VENIA: Kada ste započinjali, jeste li očekivali da ćete stići ovako daleko? Ipak Gothic, heavy metal nisu od velikih pokretača....
NICK: Ne, zapravo ne. Samo smo osnovali bend, grupa klinaca, na isti način kako svi osnivaju bend. Samo smo htjeli osnovati bend i zvučati kao naši omiljeni bendovi iz tog vremena. Nismo ništa očekivali i na određenom stupnju još uvijek ne očekujemo. Ne mislim da je dobro dići svoja očekivanja previsoko kada je riječ o ovoj vrsti stvari. Mislim, ne, nismo znali da će ovo trajati ovako dugo, biti će 20 godina u ožujku. To je nevjerojatno, zaista. Još uvijek je sve kao Disneyland, nije stvarno. Uskoro ćemo morati pronaći prave poslove (smije se), ali moguće je da ćemo to još izbjegavati sljedećih 20 godina i onda...

VENIA: Ovo me dovodi do sljedećeg pitanja, gdje se vidite za 20 godina?
NICK: Ne mogu razmišljati što će biti za pet godina, tko zna što čeka iza ugla. Mislim, nisam se mogao zamisliti da ću raditi ovo kad sam imao 14. Možda ću ovo još uvijek raditi kad ću imati 70... ne znam... Tko zna?

Paradise LostVENIA: Tko zna? Nadam se da ćete nastaviti.
NICK: Pa, na određenom stuplju ovo je igra za mlade momke, ali ovdje je i dosta starih momaka koje znam i koji to rade, pa je...

VENIA: OK; ovaj zadnji album, "In Requiem", što bendu znače stihovi?
NICK: U priličnoj su mjeri kompliment glazbi i nadam se, vice versa. Mislim, stvarno možeš znati kada ti se sviđa. Nema... promišljeno sam napravio neku vrstu disekcije sveke ne promo CD-u. Jer mnogo ih je napisano na grebenu trenutka, to je u velikoj mjeri ono kako se osjećam u vrijeme kada pišem tako da nema neke velike priče iza svake pjesme. Mislim, većina onoga što pišem je iz nekih osobnih iskustava ljudi koje poznajem i koji su prošli kroz životna isustva suprotno od fantazije i fikcije. Ali često samo pišem riječi koje dobro zvuče, volim rečenice koje dobro zvuče, ne trebaju imati smisla, stvarno, mislim, kao Englez imam umjetničku licencu da učinim da engleski ne zvuči pravilno. Ne moram ništa dokazivati jer govorim engleski (smije se).

VENIA: Da, to sam prijmjetila. Uvijek shvatim da u svom pisanju uzmeš više slobode nego drugi umjetnici koji nisu Englezi i oprezniji su s riječima i svim.
NICK: Pa, da, većina jezika ima mnogo načina za reći različite stvari napisane na engleskom, posebice u pjesmama, što želiš reći, sleng ili književni, ali kombinacija slenga i književnog može biti zanimljiva. Ja jednostavno volim svoj stil riječi i riječi koje se u govoru ne koriste često, star engleski način izgovora riječi koje više nisu u upotrebi. Znaš, to je zabavno, čini stvar zanimljivom.

VENIA: Da. Ok, reci mi ponešto o stvaralačkom procesu.
NICK: Pa, glazbu je uglavnom napisao, ummm...

VENIA: Gregor.
NICK: Da, Gregor uvijek napiše mali dio glazbe i onda ja dođem sa melodijskim linijama i onda radiš u tri dijela. Radiš kao zbor, stihovi i most, i onda samo zapravo cementiraš sve ostalo oko toga. Zaista smo ovako radili od početka, to je kako mi radimo, sada koristimo tehnologiju dok smo ranije imali samo snimač. Napredovali smo s vremenom ali stvarni proces je ostao isti.

VENIA: To je zanimljivo. Uvijek volim zavirti u stvaralački proces, zato što volim glazbu i uvijek me zanima otkud dolazi. (Nick se smije i kima glavom). Nastavimo. Na 11 albuma koje trenutno imate, koja ti je pjesma najčešće na pameti?
NICK: Ne znam, teško je to reći. Mislim, uvijek volim nove pjesme, ali, pa, volim klasike, poput pjesme "Enchamtment" sa "Draconian Times", prilično je stvarna, Paradise Lost pjesma. Stvarno ne znam. Teško mi je to reći jer mi se uvijek sviđa novi materijal, poput pjesme "Requiem" sa novog albuma, mislim da je dobra poput svega što smo ikada napravili. Vjerojatno sam napisao stotine pjesama pa je teško neku izdvojiti. Mislim da su ove dvije pjesme vrlo povezane s bendom.

VENIA: Da, vrlo su reprezentativne, obje su jako dobre, naposlijetku sviđaju mi se.
NICK: OK, hvala. (sramežljivo se smije)

Paradise LostVENIA: Od 11 albuma koje imate, kako bi opisao evoluciju vaše glazbe?
NICK: Pa, svaki je album iznenadan prasak toga gdje smo na toj točki. Oni su u priličnoj mjeri poglavlja u bendovom kreativnom životu, u našem životu. To je poput svake pojedine stvari koja mi se dogodila... Mislim, kad ljudi čuju pjesmu, podsjeti ih na točku u njhovom životu, mene albumi podsjećaju na točke u mom životu. To je kao da kažem što se dogodilo 1998., bio je to ovaj album i onda se sjetim što se dogodilo. U biti napravimo album pa turneju, i tako je posljednjih 20 godina. Oni su u biti oznake u našim životima.

VENIA: Umara li to ponavaljanje svega? Album, turneja, album, turneja.....
NICK: Stvarno ne znam jer meni je najdraži dio cijeli proces pisanja. Turneja je poprilično nešto što moraš napraviti, to je dio koji je meni potpuno u redu, nemam problema s tim. No vidim pisanje kao najbolji dio za mene. Ali stvarno ne znam... Ponekad možeš biti na turneji neko vrijeme kao 18 mjeseci i to može biti prilično zamorno. Ali u cjelini, sve ide prilično brzo, ako si na turneji 18 mjeseci, tri godine prođu u trenu. Imaš 16 i prije nego se okreneš ti je 40. To je iznenađujuće!

VENIA: Čini se da si započeo jučer raditi istu stvar.
NICK: Pa ja se zapravo ne osjećam nimalo drugačije nego kad sam imao 16, ali, da, čini se da ide brže.

VENIA: Da, godine, možeš reći kada si stariji, i ja govorim za sebe. (oboje se smijemo). Iako ovo nije ovdje u mojim bilješkama, ali budući da si spomenuo ranije, htjela sam pitati, da nisi u Paradise Lost, što bi radio?
NICK: Stvarno ne znam. Počeo sam studirati grafički dizajn i prekinuo nakon godinu dana zbog benda, pa bi se vjerojatno vratio i napravio to opet kao odrasao student. (smije se) Stvarno ne znam, teško je to reći. Volio bih misliti da bih mogao imati dobar posao sada, ali što raditi? Stvarno ne znam.

VENIA: Mogu zamisliti, jer ovo radiš tako dugo.
NICK: Da, čini se da smo prilično nezapošljivi, mislim.

VENIA: Nakon toliko godina bili ste na turnejama sa toliko drugih bendova, da odete na turneju koju sami organizirate, s kojim bendovima bi svirali?
NICK: Ummm, ja na bendove gledam drugačije. Imam mnogo prijatelja u bendovima i za većinu bendova s kojima sam prijatelj mogu reći da čak ne volim njihovu glazbu, da budem iskren. To nije nužno kriterij za vezu samo zato što voliš njihovu glazbu. Znam ljude u bendovima koji su prijatelji samo se bendovima koji im se sviđaju, što je meni da bude iskren s tobom, prilično šepavo. Čini se kao da ako ne vole tvoju glazbu ne vole ni tebe, to je zapravo jebeno glupo. Ali ne za mene, obično ako ne znaju naš bend može biti bolje nego ako ga znaju, iz nekog razloga, ne znam zašto je to tako. Pa imajući to na umu, sviđa mi se bend slične orijentacije koji je prilično popularan, u osnovi, želimo svirati u punim dvoranama, ne želimo svirati u polupraznim prostorima. Po meni se radi o ljudima ondje, stoga se ne zamaram s time hoćemo li svirati sa x-bendom ili y-bendom. Ionako smo više-manje svirali sa svim svojim idolima, čak i u vrijeme kada je to zapravo nešto zančilo, ali sada sam prilično dugo na zubu.

VENIA: Imate li nekih anegdota s drugim bendovima?
NICK: Mnogo se stvari dogodilo, na turneji moraš biti u elementu. Sve moguće stvari su se dogodile tijekom godina, ali za većinu stvari možeš potrošiti 20 minuta na prepričavanje i neće biti smiješno jer nisi bila tamo. Većina se glupih stvari dogodi kad su ljudi piajni, ali mi zaista nismo pijani ovih dana, pa se ne događa puno toga, samo uđemo u bus i krenemo na sljedeći koncert.

VENIA: Sada bih voljela razgovarati o nekim specifičnom pjesmama jer me zanimaju. Zašto ste za prvi single odabrali "The Enemy"?
NICK: Pa, nismo mi, Century Media ju je izabrala, ali u priličnoj mjeri cijeli album ima uglavnom prizvuk starih pjesama. Mislim, ne bi bila bendov prvi izbor, ali u nadničarskom pogledku, vjerojatno je najbolji izbor. Kada dođe do singleova, mi nemamo ideje, mislim, mi pišemo albume. Svaki put kad pišeš album moraš imati na umu da će oni željeti uzeti nešto s njega kao single, ali ako pišeš album pokušavajući napisati single, album će biti totalno dosadan.

VENIA: Kada sam konačno preslušala cijeli album, bila sam iznenađena zašto niste odabrali, ili tko god odabire, "Requiem", zato sam te pitala to.
NICK: Pa, da, nije nužno najbolja pjesma ta koja je single. Radi se o tome što će prvo privući ljude. Mislim, "The Enemy" je na setu vrlo popularna pjesma, otvaramo koncert s njom, ima dobar temo i prilično je lovljiva. Pa, kao što sam rekao, u nadničarskom pogledu mislim da je bila najbolji izbor.

VENIA: Ok, "Fallen Children".
NICK: Ummm, mislim, ta pjesma, mnogi su ljudi podijeljeni oko te pjesme, neki je vole, neki mrze. To je...
VENIA: Mene je stvarno ulovila.
NICK: Sviđa ti se ta pjesma?
VENIA: Da, stvarno mi se sviđa, jako. Stvarno je doprijela do mene.
NICK: Ok, cool, jer nekim ljudima se stvarno ne sviđa. Bend je podijeljen oko nje jer nekima od nas se stvarno sviđa a nekima ne.
VENIA: Sviđa li se tebi?
NICK: Pa, sviđala mi se dok nisu svi počeli govoriti da im se nije svidjela, pa sam rekao da mi se ne sviđa. Onda sam ju nedavno ponovo slušao i Ok je, pa ne želim pasti pod utjecaj medija. Moram se podsjećati da mi se sviđa. Pa, ona je od onih pjesama, ne poput Requiema koja se sviđa svima koji je znaju, lijepo je imati pjesme koje se svima sviđaju ali...

VENIA: Još jedna koju volim, koja me zaista osvojila, i to vjerojatno zato što smo svi bili ondje je, "Unreachable".
NICK: Da, ta je stvarno lijepa. Stvarno mi se sviđa ta pjesma. To je jedna od najsnažnijih pjesama, mislim. Prilično je kao nešto što smo radili tijekom kasnih 90.-ih, ranih 2000.-ih, nije komplicirana, jednostavna je, ali pjevač nosi zvuk kao na albumu "One Second". Neka vrsta novog poziva je, novijeg stila.

Paradise LostVENIA: Možemo li se vratiti u vrijeme? Jako me zanima pjesma "Mouth". Volim tu pjesmu, ali ne znam zašto kada sam ju prvi put čula nisam si mogla pomoći da se ne zapitam, 'što su to napravili?'. Onda je poslušaš još nekoliko puta i kažeš, 'čekaj malo, ova pjesma ima nešto'. Reci mi nešto o njoj, molim te.
NICK: Bila je single s našeg albuma "We Believe In Nothing", mislim. Prilično je tipična prizivna pjesma ali mislim da produkcijski nije žestoka kao na nekim kasnijim stvarima ili ranijim stvarima pa zvuči čak pomalo indian, mislim. Snimili smo spot za tu pjesmu, jesi li ga vidjela?
VENIA: Da, jesam.
NICK: Pomalo je bizaran.
VENIA: Da, jest ali bio je kao nešto drugačije, tako nešto bilo je neočekivano od Paradise Lost.
NICK: Da, da, meni se svidjelo. Ali ionako nismo znali što se događa pa smo samo uletili i napravili što nam je rečeno. Zapravo mislim da je to jedan od naših najboljih spotova. Da, ta pjesma, pa, s vremena na vrijeme ju još sviramo uživo, ali ne večeras.

VENIA: To je u redu. Zapravo čekam vidjeti "In Requiem" uživo, zaista se radujem večerašnjem koncertu jer kada bend tako dugo djeluje i pratiš njihovu evoluciju, kao što je to u vašem slučaju, dođe točka kada nisi siguran kako ćeš se osjećati zvog njihovog zadnjeg uratka. Ono što mi se sviđa vezano uz je to što ste se vratili svojim počecima, žešći je od onoga što ste radili u posljednje vrijeme, mračniji, a opet nje s vaših početaka kao Paradise Lost jer se osjeća utjecaj vaših prošlih albuma. Bila sam iznenađena.
NICK: Pa, željeli smo snimiti žestoki album ali nismo htjeli zaboraviti što smo radili zadnjih 10 godina. Ljudi će reći zašto ne radimo nešto poput prvog ili drugog albuma, da budem iskren, napraviti death metal album je zaista lako, svatko to može, toliko je bendova diljem svijeta koji rade istu stvar. Nema ih mnogo koji drže glavu iznad drugih, ako ću biti iskren. Znaš, to može zvučati snobovski ili staromodno, ali čujem toliko death bendova koji su ispod standarda i tu glazbu nije teško napraviti. Imali smo priliku napraviti nešto genijalno žestoko i također melodično, bez da zaboravimo što smo napravili u zadnjih 10 godina, također, što je također u mnogočemu dio benda, ništa ne želimo gurati pod tepih, znaš.

Paradise LostVENIA: Ovo pitanje obično pitam one bendove koje volim. Kako bi opisao Paradise Lost, ono što je, Paradise Lost viđen očima pjevača Nicka Holmesa.
NICK: Glazbu ili...
VENIA: Sam bend, Paradise Lost.
NICK: Hum-bah.... Pa, grupa normalnih momaka koji rade istu stvar koju smo radili kad smo počeli. Mi smo jednostavno zaista u glazbi, zaista nam je strast pisati glazbu, uvijek želimo sljedeći album napraviti bolje od prošlog. Nadam se, mislim da svi trebaju to raditi, i većina ljudi radi tako. Mislim, privilegija je još uvijek biti u mogućnosti raditi ovo nakon toliko mnogo godia. To je ono što radimo, ne razmišljamo o tome da odustanemo jer ne bi mogli raditi ništa drugo.

VENIA: To je Paradise Lost. Nadam se da nećete. Molim te, nemojte!
NICK: Pa, ne.
VENIA: Ja bih bila nesretna.
NICK: Pa, ne, ne bismo mogli raditi ništa drugo.
VENIA: Pa, onda, samo nastavite!

službena web stranica: www.paradiselost.co.uk

Page 1 of 1 All times are UTC + 1 hour [ DST ]
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
http://www.phpbb.com/